U Tovarniku, na krajnjem hrvatskom istoku, obilježen je spomen na dan kada su 1998. godine na tamošnjem groblju pokopani posmrtni ostaci 48 Tovarničana, ekshumiranih iz masovne grobnice nakon agresije 1991. Taj je datum nazvan Dan kada je Tovarnik plakao.
Tovarnik je prije 31 godinu dao veliku žrtvu u stvaranju slobodne i neovisne Hrvatske. Njihova imena nalaze se na spomen-obilježju i trajno podsjećaju na žrtvu koju su podnijeli.
Vođeni suludom i genocidnom idejom o stvaranju Velike Srbije, čije bi zapadne granice bile Virovitica-Karlovac-Karlobag, združene vojne postrojbe tzv. JNA, paravojnih postrojbi iz Srbije i domaćih četnika, slomile su 22. rujna 1991. malobrojnu i slabu obranu sela, nakon čega je započelo sustavno i plansko ubijanje, mučenje, pljačkanje i raseljavanje hrvatskog i nesrpskog stanovništva.
Srpski nacisti uveli bijele vrpce
Ubijanja, premlaćivanja do smrti, izgladnjivanja, svakovrsna tjelesna i psihička mučenja, koja zdravi ljudski um teško može i zamisliti, bila su stravična svakodnevica u kući logoru pok. dr. Đorđa Cvejića, kroz koju je krajem 1991. prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila, pretežno iz Tovarnika i okolnih mjesta.
Ljudi koji nisu ubijeni u toj kući, nakon mučenja su odvođeni pa ubijani i bacani u masovnu grobnicu, u koju je bačen i ubijeni župnik vlč. Ivan Burik, koji je najveći dio svoga svećeništva, punih 28 godina proveo u Tovarniku. Dio mještana odveden je u logore u Srbiju, najviše u Begejce i Sremsku Mitrovicu.
Nakon okupacije Tovarnika svi Hrvati su morali nositi bijele trake oko ruke i imati bijele plahte na kući. Policijski sat je vrijedio samo za Hrvate. Velečasni Burik mnogim je župljanima te 1991. godine pomogao da se izvuku na sigurno. No, on nipošto nije želio napustiti Tovarnik, obilazio je one koji su ostali, hrabrio ih i skupa s njima molio. Istina, pod pritiskom agresora bio se privremeno preselio u Sot, u Vojvodinu, kod prijatelja vlč. Petra Šokčevića, no svaki dan se morao po naredbi okupacijskih vlasti vraćati u Tovarnik i prijavljivati u njihovu miliciju.
Četnik Kosta se hvalio da je “ubio ustaškog popa”
Velečasni Burik iz Sota se prema okupiranom Tovarniku zadnji put uputio 7. listopada 1991. godine. Došli su po njega i odveli ga da se nikad ne vrati. Bile su mu 63 godine, a to je dob u kojoj je čovjeka teško prevariti. Srce velečasnoga Burika prestalo je kucati 8. listopada 1991. godine. Bio mu je obećan život, a dočekala ga je mučenička smrt. U podrumu župnog ureda strijeljali su ga pripadnici četničke postrojbe “Dušan Silni”.
Prvi metak je ispalio četnik Kosta Gvozdenov iz Vršca kojeg nije bilo teško otkriti jer se poslije hvalio po Lovasu kako je “ubio ustaškoga popa”. Osim toga, Kosta Burikovu kapu (svećenički biret), danima nije skidao s glave. Nakon ubojstva mučenika Ivana Burika u njegovo beživotno tijelo pucao je i Petronije Stevanović iz Pančeva.
