Ispis

Nadnevka 15. prosinca 2020. godine putem aplikacije "Zoom" održano je predavanje na temu "Pandemijski umor". U zadnja dva mjeseca sve se više govori o pandemijskom umoru kao novoj dijagnozi. Za razliku od proljeća kad je prevladavala volja i nada, sada je ljudima kako širom svijeta tako i kod nas naprosto dosta - a kako se s time nositi, veliki je izazov za javno zdravstvo, ali i za svakoga od nas. O tome je predavanje održala gđa Marija Bajan Prokl, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Virovitica i član Stručnog tima pri Ministarstvu hrvatskih branitelja za psihosocijalnu pomoć.

pandemijski umor1

Kroz svoje izlaganje gđa Marija Bajan Prokl istaknula je sljedeće:

„Istraživanja pokazuju da Branitelji velikom većinom ostaju u kontaktu sa svojim suborcima, da ih oko 10% svakodnevno kontaktira sa suborcima, gotovo 20% jednom tjedno, a gotovo 25% jedanput do triput mjesečno. Također, za 20% branitelja suborci su grupa s kojom se osjećaju najviše povezani, odnosno većina branitelja izjavljuje kako imaju potrebu družiti se sa svojim suborcima.„

Daljnja Istraživanja kazuju kako se potrebe veterana manifestiraju u potpunosti nekoliko desetljeća nakon njihovih ratnih iskustava, ukazujući kako veliki izazovi braniteljske populacije još nisu iza njih te naglašavaju potrebu da se maksimalno iskoriste svi dostupni resursi pojedinca i zajednice. Negativne posljedice ratne izloženosti nisu izolirane samo na branitelje, već i na njihove obitelji, na koje se prenosi veći rizik od primjerice depresije, tjeskobe te poremećaja u ponašanju.

S obzirom da vojna iskustva i stres stvara osjećaj zajedništva i povezanosti koji traje i nakon sudjelovanja u ratu, stvara se preduvjet za uspostavljanje sustava peer pomoći unutar veteranske zajednice (termin peer uveden je iz engleskog jezika i najbolje se može opisati kao ravnopravna osoba po nekom relevantnom kriteriju, a peer grupa kao skupina ravnopravnih osoba po nekom kriteriju, koji je u našem slučaju sudjelovanje u Domovinskom ratu). Jedan od dobro utvrđenih pozitivnih učinaka programa peer potpore – dakle potpore drugih veterana, jest i zaštita od PTSP-a i ostalih mentalnih poremećaja vezanih uz stres. 

Razlog uspjeha i učinkovitosti peer programa je dvojak. Osobe koje su proživjele ratna iskustva imaju želju pomoći drugima koji su prošli, ili prolaze, kroz iste ili slične poteškoće te im osjećaj da njihova iskustva mogu pomoći osobama koje su proživjele što i oni daje svojevrstan smisao u životu. S druge strane, veteranima koji trebaju pomoć, njihovi suborci (ili veterani generalno) predstavljaju osobe u koje imaju povjerenja. Zajednička povijest i dijeljena iskustva daju početno povjerenje i olakšavaju otvaranje oko vlastitih problema bez brige kako će biti neshvaćeni ili stigmatizirani. Sustavi peer podrške mogu se tako koristiti za olakšavanje prilagodbe na civilni život, lakšu uspostavu zdravih društvenih odnosa, prijenos pozitivnih načina nošenja sa stresom, te savladavanja kako emotivnih tako i institucijskih i operativnih prepreka postizanja zadovoljavajuće kvalitete života. 

Programi peer potpore nisu zamjena za psihološku ili psihijatrijsku terapijsku intervenciju ili rad trenutačno uspostavljenih institucija. 

S druge strane, Programi cjeloživotnog učenja odnose se na svaku aktivnost učenja tijekom cijeloga života radi unapređenja znanja, vještina i kompetencija u okviru osobnog, građanskog društva ili profesionalnog djelovanja pojedinca. Koncept cjeloživotnog učenja usustavljeno je učenje u svim životnim razdobljima (od rane mladosti do starosti) i u svim oblicima u kojima se ostvaruje (formalno, neformalno, i informalno). Obrazovanje je usmjereno na isti vremenski horizont i odnosi se na organizirano učenje. 

Glavne prepreke za sudjelovanjem u programima formalnog obrazovanja su: visoka cijena, pojava nekih drugih životnih prioriteta, obveze na poslu kao i obiteljske obveze, nedovoljne informacije o programu, odvijanje programa predaleko od kuće, problemi sa zdravljem te nepravovremena prijava. Kako bi se ublažile navedene prepreke, potrebno je poticati stjecanje i razvijati digitalne kompetencije i različite oblike e- učenja.

Solidarnost i socijalni kapital koji branitelji imaju, razvijaju i pokazuju svojim akcijama valja promicati i sagledavati kao vrijedan doprinos društvu.

Za kraj je gđa Bajan Prokl izjavila da je imajući u vidu sve naprijed navedeno, s radošću prihvatila poziv USPDR "ORAO" Orahovica-Našice i da je aktivno sudjelovala u „grupi podrške“, grupi koja je pokazala brigu za pojedinca, otvorenost, te koja je brzo prihvatila online učenje i u konačnici pokazala da uza sve proživljene teškoće pojedinaca, Udruga ostaje aktivan i važan dio naše zajednice. Kako u ratu – tako je i danas spremna nositi se sa novim izazovima, onako kako rekoše „Mi smo uvijek malo ispred drugih!“.

Hvala Vam na tome!


 objavio: uspdr-orao.hr