Prije 33 godine Hrvatski sabor donio je Rezoluciju o razdruživanju sa SFRJ i Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka Republike Hrvatske i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika, kojom je formalno započet proces razdruživanja Hrvatske od bivše države.
Postojao je i zahtjev da se ono provede sporazumno i postupno te rezultira suverenošću i samostalnošću bivših republika. Svrha rezolucije, koju je Sabor donio na prijedlog Predsjednika Republike Franje Tuđmana, bila je da posluži kao putokaz za konačni dogovor o uređenju međusobnih odnosa Hrvatske s drugim republikama i državama, s prijedlogom da se taj sporazum dovrši do kraja lipnja 1991.
94 posto glasalo za neovisnost
Svrha rezolucije, koju je Sabor donio na prijedlog Predsjednika Republike Franje Tuđmana, bila je da posluži kao putokaz za konačni dogovor o uređenju međusobnih odnosa Hrvatske s drugim republikama i državama, s prijedlogom da se taj sporazum dovrši do kraja lipnja 1991. Rezolucija je u tom smislu prethodila referendumu iz svibnja 1991., na kojemu je gotovo 94 posto izašlih hrvatskih građana iskazalo želju za suverenom i neovisnom Hrvatskom, a potom i saborskoj Deklaraciji o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske u lipnju te Odluci o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ iz listopada 1991.
Hrvatska je tada izrazila i spremnost sklopiti savez samo s onim državama koje u svojim ustavima i zakonima svim svojim građanima, neovisno od nacionalne pripadnosti i drugih razlika, jamče jednaka prava i slobode, te s onima koje se obvezju na priznanje i poštivanje prava na jednaki postupak, sudjelovanje u političkom odlučivanju, jezik i pismo, te kulturna prava pripadnika drugih naroda i manjina.
Sabor je Rezolucijom utvrdio da su nove države koje nastaju razdruživanjem suverene na cjelokupnom prostoru u okviru postojećih republičkih granica, te predložio da se postupak razdruživanja izvede postupno i demokratski, u interesu svih ugovornih strana. Rezolucija, koju su potpisali predsjednik Sabora Žarko Domljan te predsjednici tadašnjih triju saborskih vijeća Ivan Matija, Slavko Degoricija i Ivan Vekić, upućena je tada svim najvišim predstavničkim tijelima bivše države, njezinih republika i pokrajina.