19. rujna 1991. godine tenkovi iz Beograda krenuli su prema Vukovar, a polazak Prve gardijske oklopne divizije JNA vojske oduševljeno su ispratili Beograđani.

 Posebno upamćena scena i danas je snimka okupljenih ljudi koji su uzdizanjem tri prsta, mahanjem i ovacijama ispratili tenkove na koje su bacali i cvijeće. "Mislim da je to dužnost koju sam naslijedio od oca i dede", "Idemo svi u obranu naše zemlje", "Idem za srpstvo i Srbiju", "To idem s voljom i apetitom", izjave su srpskih dobrovoljaca koji su dali izjave za medije prije opsade grada Heroja. Vukovar je pod opsadom bio 87 dana, a bitka za taj istočnoslavonski grad završila je 18. studenoga 1991. srpskom okupacijom grada.

Posljedica dolaska u Vukovar vojske s tenkovima koja je ovacijama ispraćena iz Beograda bio je grad razrušen do temelja, tisuće prognanih i velik broj ubijenih građana grada na Dunavu. U agresiji na Vukovar sudjelovalo je 30 tisuća vojnika Jugoslavenske narodne armije, koja je djelovala uz pomoć srpskih paravojnih snaga. U napadima je redovito sudjelovalo i Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo, a sve je završilo stravičnim zločinom na Ovčari.

Okupacija je potrajala sve do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, kojom su Vukovar i druga okupirana mjesta vraćeni u ustavno-pravni poredak Hrvatske. JNA je u osvajanje Vukovara poslala više od 30.000 vojnika, 600 tenkova, 500 oklopnih transportera i 180 haubica, a angažirani su Novosadski korpus, ratno zrakoplovstvo i 252. oklopna brigada, jedinice Teritorijalne obrane Srbije, elitne Prva proleterska gardijska mehanizirana divizija i Gardijska motorizirana brigada te paravojne postrojbe pobunjenih Srba.

Život u opkoljenom Vukovaru bio je iznimno težak, nije bilo struje niti uredne opskrbe vodom i hranom. Većina civilnog stanovništva tjednima je bila u podrumima i skrovištima, a napad na taj grad doživio je kulminaciju u studenom kada je bilo na desetke zračnih napada. Grad je u konačnici pao pod srpsku okupaciju 18. studenoga 1991. godine, iako je otpor branitelja mjestimično trajao do 22. studenoga.

Građani koji su ostali u svojim razrušenim i teško stradalim domovima odvedeni su u srpske koncentracijske logore u kojima su mnogi i ubijeni. Iz vukovarske bolnice JNA je 19. studenoga izvela najmanje 266 ranjenika, branitelja i civila, od kojih je u noći s 20. na 21. studenoga na poljoprivrednom dobru Ovčari, nedaleko od Vukovara, ubijeno njih 200.

Hrvatski je sabor 1999. donio Odluku o proglašenju dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, kako bi se odala počast svim sudionicima obrane Vukovara, a odlukom Vlade iz 2019. godine 18. studenoga proglašen je blagdanom i neradnim danom te se obilježava kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.