Smatra se da se 17. listopada 1991. godine dogodila jedna od najtragičnijih epizoda Domovinskog rata. Naime, najistočniji grad Hrvatske u potpunosti je ispražnjen od Hrvata od strane JNA i velikosrpskih snaga.
Toga dana kolona od 8 tisuća ljudi, civila, staraca, žena i djece, pod prijetnjom oružjem napustila je Ilok. Oni koji su se odupirali i pod svaku cijenu ostajali u u Iloku, mučeni su i ubijani od strane okupacijskih snaga.
Od početka jeseni 1991. JNA, uz potporu lokalnih pobunjenih Srba, čiste istočnu Slavoniju uz granicu sa Srbijom. Stanovništvo iz sela uz granicu bježi u nepoznato, nakon čega agresori opkoljavaju Ilok. Ubrzo dolazi i ultimatum preostalom hrvatskom stanovništvu da se grad mora napustiti 17. listopada 1991. do 16 sati.
Oni koji su ostali, ubijeni su
Ilok je bio odsječen od ostatka Hrvatske i u okruženju jedinica JNA, a u okolnim hrvatskim selima Bapskoj, Šarengradu, Sotinu i drugima već su počinjeni brojni zločini nad Hrvatima. Gradska skupština Iloka 12. listopada 1991. odlučuje da se ide na referendum kako bi građani sami odlučili o svojoj sudbini. Već slijedećeg dana građani Iloka izlaze na referendum, unatoč činjenici da je grad potpunom okruženju, a prvi slobodan teritorij udaljen 50 km.
Bilo je sasvim jasno da bi svaki oružani otpor bio uzaludan, a situaciju je dodatno otežavala činjenica da je grad bio pun civila iz okolnih mjesta koji su spas pronašli u Iloku. U svakom slučaju, na referendumu je odlučeno da se prihvati odlazak iz grada te je u Šidu 14. listopada 1991. u prisustvu generala JNA Dragoljuba Aranđelovića i članova europske komisije potpisan sporazum o iseljenju hrvatskog stanovništva iz grada Iloka.
Svećenik u napuštenom gradu
Svećenik Marko Malović u svojoj knjizi “Ostajemo u Iloku” opisuje 17. listopada 1991. godine kao dan dan žalosti, tjeskobe, neizvjesnosti i rastanka s dragim osobama: “Idem kroz prazan park, prazan plato pred crkvom, prazno dvorište, u prazan samostan. A sve je to još jutros vrvjelo od ljudi.”
U žalosnom prisjećanju, svećenik Malović kazao je da nikad u životu nije imao toliko ključeva, a tako malo prijatelja: “Uspio sam kroz šumove radija saznati da su Iločani sretno stigli u Lipovac, na slobodni dio. Nitko sretniji od mene. Odjednom mi je sinulo. To je biblijski izlazak. To je Božje djelo.”
Istoga dana jedinice JNA ulaze u okolna sela gdje muče i ubijaju stanovnike. Tadašnji predsjednik predsjedništva Jugoslavije Stjepan Mesić uputio je svijetu apel za pomoć Iloku, no ljudi su bili prisiljeni napustiti svoje domove. Duga kolona automobila, traktora i pješaka odlazi pod navodnom zaštitom JNA, te kreće preko Bosne u Vinkovce. Ilok je pod okupacijom ostao do 5. siječnja 1998. godine kada je sa ostatkom hrvatskog Podunavlja mirno reintegriran i vraćen matici Hrvatskoj.
