Nastavno na događanja koja su slijedila nakon  konferencije za tisak održane prije nekoliko dana, Udruga IX. bojne HOS-a izrazila je nezadovoljstvo obavještavanjem javnosti o njihovim reakcijama. Željeli su, kažu, skrenuti pažnju na događanja koja ih tište i bole, ali smatraju da za to nitko ne mari, te da novinari prenose ono što njima odgovara ili “izvlače iz konteksta”.

Stoga se ova splitska udruga čiji je predsjednik Marko Skejo ponovno oglasila sa, kako kažu, malo širim pojašnjenjem o nepravdi zbog nastupa srbijanskih izvođača u Hrvatskoj, dok Marko Perković Thompson na to nema pravo.

 “Boli činjenica da se namjerno prešućuje statistika, brojke, službeni podaci koji jasno svjedoče o strahoti Domovinskog rata, pa se često zapitamo za koju smo se mi državu borili, za čije interese. Znaju li naši susjedi, komšije da je preko 15000 tisuća ljudi ubijeno u nametnutom Domovinskom ratu? Znaju li naši susjedi i naše komšije, a onda uz to i naša djeca, da je po službenim podacima poginulo 8 257 hrvatskih branitelja? Znaju li gore spomenuti da je u ratnom vihoru stradalo preko 6000 nevinih i nedužnih civila?”, pitaju se splitski hosovci.

Odlučili objasniti zašto su razočarani

Nastavno se pitaju znaju li naše komšije i naša djeca da se namjerno prešućuje kako ih je najveći broj nastradao upravo od prvih susjeda, komšija, dojučerašnjih prijatelja.

Iz Udruge IX. bojne HOS-a pitaju se tko je glas mrtvih, ali i živih: “Na prvom su mjestu silovane djevojčice, žene i majke o kojima danas nitko ne govori. Žalosna je činjenica da i udruge koje su i osnovane za zaštitu života, ženskih prava i koje su dužne promovirati dostojanstvo djevojčica, žena, majki – vješto šute i prešućuju ovu strašnu činjenicu i tragediju. Zašto su svi iskazi, izjave, živa svjedočanstva koja su žene dale po izlasku iz logora, zatočeništva, po završetku rata zauvijek ostale namjerno spremljene i vješto zaključane od svjetla dana i istine u ladicama sudova, državnog odvjetništva. Porazna je činjenica da njihovi silovatelji, nalogodavci i danas slobodno i nekažnjeno šetaju našom domovinom, puno puta i kao zaposlenici javnih službi države protiv koje su ratovali i činili strašni zločin. Susreću svoje žrtve a nerijetko prijete i novim zločinima kao i ponavljanjem istog.”

“Kako je to moguće?”

Spominjući 1500 razorenih i zapaljenih sakralnih objekata, splitski se hosovci pitaju je li itko ikad od srbijanskih vlasti iskazao žaljenje, stid i sramotu, te je li itko pokušao razminirati polja i livade: “Znamo da u njihovim vojnim arhivima čuvaju navedene mape minskih polja. Je li itko ikad spomenuo ratnu odštetu zbog pretrpljenih ljudskih, duhovnih i materijalnih gubitaka? Ne mrzimo nikog. Ne želimo zla nikome, samo javno pozivamo na promišljanje o svemu spomenutom.”

Nastavno u priopćenju pozivaju medije da budu njihov glas, glas živih i mrtvih iz Domovinskog rata, a osobito u studenom kada se kolektivno sjećamo stradanja žrtve u obrani grada heroja Vukovara ili Škabrnje.

U ovom gradu iz kojeg su, kažu, na ratišta odlazili kao golobradi dječaci i u kojem su osnovane pobjedničke brigade i postrojbe, čudno je i ovih dana čuti najave pjevača koji su podržavali neprijateljsku agresiju: “Kako to? Kako je moguće da u našem gradu ima mjesta za takve, a nema mjesta za našeg istinskog heroja junaka, domoljuba i Hrvatskog branitelja Marka Perkovića Thompsona?”, pitaju se za kraj.

 objavio: dnevno.hr