Od ljeta 1991. godine, tijekom oružane agresije JNA i pridruženog joj dijela srpskog pučanstva na Republiku Hrvatsku, formiran je veći broj zatvora, pritvora, logora i sabirnih centara za vojne i civilne osobe, u koje su osobe hrvatske i nesrpske narodnosti masovno i nasilno privođene te, bez ikakvog pravnog temelja, zadržavane mjesecima i godinama u neljudskim uvjetima. Oni koji su imali sreću, uspjeli su preživjeti uz izrazito okrutna zlostavljanja, te su oslobođeni u povremenim razmjenama dok je dio ratnih zarobljenika ubijen ili im se i danas gubi svaki trag.

8. kolovoza 1995. godine u 19 sati, u Viduševcu, je pukovnik Čedo Bulat potpisao predaju 21. kordunskog korpusa s kompletnim naoružanjem.

Iako su ratna djelovanja u Hrvatskoj deklarativno prestala 3. siječnja 1992. godine potpisivanjem Sarajevskog primirja, srpski su teroristi nastavili ubijati hrvatske policajce, vojnike i civile. Pakrac je u tom razdoblju, kao i 1991. godine, bio posebno u nepovoljnom položaju. Linija razgraničenja bila je duga čak 42 kilometra, a smjeli su ju nadzirati samo pripadnici policije s kratkim naoružanjem. Dodajmo tome i činjenicu da je teren bio vrlo težak, s obzirom da se dio linije razgraničenja protezao kroz sam grad, a dio kroz već spomenutu krvavu cestu Pakrac-Požega. Ovakav teren, pogotovo uz cestu Pakrac-Požega pružao je idealne uvjete teroristima da ostvaruju svoje naume. Naime, cesta Pakrac-Požega prolazi kroz izrazito šumovit i brdovit predio između Papuka i Psunja, koji je pružao savršeno utočište za srpske teroriste nakon njihovih krvavih pohoda.

Srbi su sami svoje tenkovima gazili odlazeći iz Knina u Banja Luku a sada hoće spomenik za te "žrtve Oluje".

Da li se sjećateovog videa?         klikni na link: https://youtu.be/uFS8PICXpms